Živi fosil

"Večernji list",  Zagreb, 16.3.2005.

Smatra se prirodnim lijekom pri smetnjama u cerebralnoj cirkulaciji. Porijeklom iz Kine i Japana, preživjelo sva moguća zagađenja (uključujući i bombu bačenu na Hirošimu), poboljšava pamćenje, jer poboljšava moždanu cirkulaciju na osnovi aktivnih izvora (terpentina i flavonoida) koji imaju antioksidativno djelovanje i poput prirodnog „čistača“ smanjuje količinu štetnih slobodnih radikala, supstancija odgovornih za starenje stanica mozga i živčanog sustava.

Preparati Ginkgo biloba uvedeni su u Evropu već duže vrijeme u terapiju perifernih, posebice cerebralnih smetnji u cirkulaciji. Gotovi preparati usavršavani su nakon što je 1989. godine patentiran standarizirani ekstrakt ginka. Preparati s ekstraktom Ginkgo folium danas spadaju među najčešće propisivane prirodne lijekove pri smetnjama u cerebralnoj cirkulaciji.

Ginkgo biloba je višestruko zanimljiva biljna vrsta.

Ne pokazuje botaničko-taksonomske srodnosti s drugim živućim biljnim vrstama. On spada u razred Ginkgoate, porodicu Ginkgoaceae, čije su sve biljne vrste izumrle osim jedne: Ginkgo biloba.

Charles Darwin u povijesnom razvoju biljnog svijeta nazvao je ginko “živi fosil”. Ginkgo potjeće iz razdoblja između 250 i oko 60 milijuna godina, kada su Ginkgoaceae predstavljale prve biljne vrste u obliku stabla.

Domovina preživjelih ginko stabala je Kina, odakle se ginko počeo kultivirati u Europi kao ukrasno stablo po parkovima.

 Danas se ginko uzgaja gotovo u cijelom svijetu. Najstarija stabla ginka u Europi su najviše 250 godina stara, jer je tada počelo upoznavanje i sadnja biljnih vrsta iz Istočne Azije. U Kini naprotiv postoje stabla stara 3.000 i 4.000 godina. Ginko je najveći procvat imao u periodu Jure i Krede.

Ginko se smatra “najvitalnijom” biljnom vrstom na svijetu: zadivljuje svojom rezistentnošću na otrove okoline i zato je u japanskim i američkim gradovima najčešće stablo u uličnim drvoredima (npr. u New Yorku duž ulica Manhattena).

Atomska eksplozija u Hirošimi uništila je sveukupni biljni i životinjski svijet. Na isprženom tlu ništa više nije raslo s jednom jedinom iznimkom: Ginko biloba. Samo su stabla ginka izrasla na mjestima potpuno razorene vegetacije.

Ginko biloba dvodomna je listopadna biljka, postoje dakle ženska i muška stabla. Buduci da stabla cvatu tek kad su stara negdje oko 40 godina, može se tek tada sa sigurnošću reći da li se radi o ženskom ili muškom stablu.

Stablo se najbrže prepoznaje po tipićnom obliku listova. Listovi su lepezasti i sastoje se iz dva dijela (“biloba”).

Naziv Ginkgo potiće od kineske riječi GinKiyo, što znaći srebrna marelica zbog sličnosti sa sjemenkama marelice. Pri transkripciji teškog kineskog pisma došlo je očito do promjene “y” u “g” (“Ginkgo”).

Budući da je ovaj naziv usvojio Linne, ostao je do danas latinski naziv Ginkgo biloba japonica.

Kao droga upotrebljavaju se osušeni listovi ginka, Ginkgo folium. WHO (World Health Organisation), ESCOP (Europaean Scientific Cooperation on Phytotherapy) i Commission E (Savezna Komisija za monografije droga SR Njemačke) donijeli su pozitivnu monografiju Ginkgo extract, tj. odobrena je uporaba listova ginka u bliku ekstrakta.

Kemijski sastav ginka

Ginkgo biloba se počeo ispitivati 30-tih godina prošlog stoljeća. Počeci istraživanja bili su kada se ispitivao čitav niz spojeva izoliranih iz biljnih vrsta tradicionalne kineske medicine. Među ispitivanim biljnim vrstama bio je testiran i ginko.

Prva farmakološka ispitivanja provedena su u laboratoriju dr. Willmar Schwabea. Godine 1965. obavio je Fisel prvu izolaciju spojeva iz listova ginka. Bili su izolirani kvarcetin, izoramnetin i kemferol.

Nadalje su slijedila mnogobrojna kemijska i farmakološka istraživanja, a usporedo se razvijala tehnologija dobivanja kvalitetnog ekstrakta ginka. Godine 1989. firma Dr. Willmar Schwabe registrirala je prvi ekstrakt ginka.

Vrlo brzo postali su listovi ginka jedna od najvažnijih ljekovitih biljnih droga za uporabu kod cerebralne i periferne smetnje u cirkulaciji.

Do danas je iz ginka izolirano oko 50 spojeva. Za djelotvornost najvažniji spojevi su flavonoidi (glikozidni spojevi poglavito derivati kvarcetina i kemferola), ginkolidi i bilobalidi (spojevi terpena koji se ne nalaze niti u jednoj drugoj biljnoj vrsti).

Kako konzumirati?

Koristite suhi ekstrakt koji sadrži 24% ginkoflavonoglikozida i oko 6% terpena. Količina? Otprilike 120 mg dnevno u razdoblju ne duljem od 3 mjeseca. Ako je potrebno, možete popiti još jednu kuru nakon 3 tjedna stanke.

Oprez

Ne koristite ovu biljku ako ste podlozni jakim krvarenjima. ne kombinirajte je s lijekovima koji sprječavaju zgrušavanje krvi niti onima koji se koriste za probleme sa srcem, lijekovima protiv epilepsije, tjeskobe i depresije, jer ginko biloba može smanjiti ili pojačati njihovo djelovanje.