TRAGOM CIVILNIH EUROPSKIH POGLEDA FELDMARŠALA ERNESTA GIDEONA BARUNA OD LAUDONA

1. Uvodne spoznaje 

U jubilarnoj smo godini. Proteklo je 260 godina od dana kad je feldmaršal, tada još kao zapovjednik Bunićke kapetanije, Ernest Gideon barun od Laudona, počeo saditi šumu kasnije prozvanu upravo po njemu „Laudonov gaj“. I zbilo se malo čudo ljudskih ruku. Pobijeđeni su živi pijesci Krbavskog polja.

„Rezultati i uspjeh Laudona su veliki, jer je podignuta šuma (kultura) hrasta lužnjaka na živim pijescima, kojoj se treba diviti s punim poštovanjem.“ (1) 

U registru UNEP-a (United Nations Environment Programme – Program Ujedinjenih naroda za okoliš) i Svjetske komisije za zaštićena područja pod brojem 15.622 piše da je „Laudonov gaj“ od 1960. godine zaštićena park-šuma. 

No,

„Danas je ta sastojina hrasta lužnjaka stara 255 god., sa 17 stabala po ha ili 554 stabla. Srednji promjer d – 1,30 m iznosi 89,4 cm, s prosječnom visinom stabala 23 metra, ukupnom drvnom zalihom od 4.235 m³.  Godišnji tečajni prirast iznosi 0,50 m³/ha, s postotkom prirasta od 0,38 %. 

Sastojina je prezrela, fiziološki slaba i napadnuta hrastovom strizibubom (Cerambix cerdo).“ (2)

Potrebna je obnova „Laudonova gaja“. 

Treba pomoći „vojski koja već dva i pol stoljeća čeka bitku“ (3)., jer „tiho umiru Laudonovi hrastovi“. (4) 

Upravo to je bit i svrha ovog projektnog zadatka.  

-------------------- 

2.    Pojam i lokacija

„Laudonov gaj“ nalazi se na Krbavskom polju, koje je pak smješteno u Lici, središnjoj hrvatskoj pokrajini koja povezuje kontinentalni i primorski dio Republike Hrvatske.

„Krbavsko polje je krška, periodički plavljena ravan, koja se proteže dinarskim smjerom (SZ – JI) u istočnom dijelu Like. Njegova dužina iznosi 21 km, prosječna mu je širina nešto manja od 5 km, a površina oko 100 km².  

Polje je opkoljeno brdima. To su bočni obronci Plješivice, s istočne i jugoistočne strane, a Vrebačke Staze, sa zapadne i jugozapadne strane polja. Na sjeveru ga zatvara poseban brdski predjel (gdje se dodiruju obronci spomenutih planina s krajnjim južnim ograncima Male Kapele), kojeg istočni dio čini – Gorica, a zapadni Pisaćuša. 

Krbavsko polje nije izrazita ravnica. U njemu se izdvajaju uski i povišeni rubni pojasevi, koji se naginju prema  središnjim dijelova polja.“ (5)

„Glavne niske i ravne predjele sačinjavaju Čaire i šumska površina Laudonov gaj u sjevernom dijelu polja, i najniža i prostrana ravnica Hržić, u središnjem dijelu polja.“ (6)

„Laudonov gaj nalazi se kod mjesta Bunić desno od ceste T. Korenica – Udbina u Krbavskom polju. Ta šumskogospodarska jedinica ima 408,49 hektara površine ne računajući tri privatne enklave koje se nalaze  u okviru Laudonova gaja.“ (7) 

Točnije zemljopisno određeno: 

„Laudonov gaj  nalazi se između 15^o 38' 35'' i 15^o 40' 25'' istočne dužine, te  44^o 38' 15'' do 44^o 49' 35'' sjeverne širine. Smješten je u obliku poluotoka na jjeverozapadnom dijelu Krbavskog polja.  Od Korenice je udaljen svega 15 km, a nalazi se blizu mjesta Bunić. Svojim sjeverozapadnim dijelom  naslanja se na cestu Bunić-Krbava-Podlapača.      

-------------------- 

Sjevernu granicu čini rječica Krbavica koja izvire iznad Bunića u Zelenoj pećini u vrelu koje se zove Dragaševo. Rječica Krbavica  za visokih vodostaja  poplavi sve niže dijelove do Hržić polja. Ljeti presuši, a Hržić polje se pretvori u baru, dok u nižim dijelovima ostaje s vodom u kojoj može preživjeti riba linjak. 

Površina cijele gospodarske jedinice Laudonov gaj nalazi se u blago nagnutom terenu u kome najviša kota ima nadmorsku visinu 644 m/nm, a najniža je kota u Hržić polju 628 m/nm.“ (8)  

3. Problem koji se morao riješiti 

„Posebnu, a i inače u Hrvatskoj rijetku vrstu tla čine živi pijesci. Pravih, pokretnih pijesaka je danas zapravo malo, sve ih više osvaja šuma i trava, a nalaze se uglavnom sjeverno od Laudonova gaja. Laudonov gaj je čitav zasađen na živim pijescima. Ranije je golih, živih pijesaka bilo više i izvan Laudonova gaja, naročito zapadno od njega. Pješčani slojevi su debeli, mjestimice i nekoliko metara, a imaju dobro svojstvo, da dugo zadržavaju vodu, što osim na vegetaciju, ima znatan utjecaj i na bunarsku vodu u istočnom dijelu Šalamunića.“ (9) 

Inače, 

„Arenosol (eolski „živi pijesci“) se sporadično javlja u Hrvatskoj u zoni Đurđevačkih pijesaka i pijesaka Laudonova gaja u Lici (sistematska jedinica 2). To su nerazvijena tla na pijescima, suha, prozračna, slabo drže vodu, pa su moguće stanište kserotermnim vrstama. Dolaze u zajednici  s distričnim rankerom i distrično smeđim tlom. S obzirom na poljoprivrednu proizvodnju to su ograničeno pogodna tla.“ (10) 

Sredinom 18. stoljeća „živi pijesci Krbavskog polja pravili su velike probleme gospodarstvu tog kraja, te je šumarski ured I. Ličke pukovnije karlovačkog generalata napravio plan i razradio tehniku pošumljavanja  radi smirivanja živih pijesaka.“ (11) 

Zapis iz 1889. godine kaže:    

-------------------- 

„Takve pješčanice vidimo mi u kotlini Krbave, imenito na tlu, na kojemu stoji njekad glasoviti Laudonov gaj, te je tlo okolice tog gaja – poimence dio doline od Šalamunića poprieko do blizu Debela brda – tim gibućim ili plivajućim pieskom posuto. Sitan piesak uz rečeni gaj drži se još samo tim, što mu gaj daje njeku čvrstoću. 

Po kazivanju Buničana našao je glasoviti vojskovođa Laudon ovdje samo šikaru koja je pjeskovito tlo vezala, te je djelomičnim krčenjem šikara zagajio Laudonov gaj, zasadiv mu samo predstraže borovim stabarjem, od kojega se i danas samo panjevi vide. Rečena šikara ili današnji gaj imao je biti za to, da veže tlo i da čuva susjedne poljane od letećeg pieska. Tu zadaću gaj podpuno ne vrši, jer je sad vrlo riedak i jako prosječen, a mjestimice posve poharan od nevaljane ruke. Poharom tog gaja pretvorio se je veći dio šumišta u pravo pravcato stovarište letećeg pieska. Taj leteći piesak, uzvitlan vjetrom i zasipav susjedne poljane prama Debelom brdu, pokrio je već 100 do 150 rali pitomine, te je ondje posve uništio svaku ogoju i sav taj predjel predstavlja sliku Sahare u malom. 

Kad se vjetar diže, onda taj razvrućeni piesak leti u gustim oblacih sve dalje tako, da on pače čak do sela Bunića zrak pokvari, a nestane li Laudonova gaja, onda bi mogla zaprietiti pogibelj cieloj okolici na daleko, buduć će smetovi od letećeg pieska  sav predjel zasipati, čim se jednoč u velike u gibanje stavi. Ali onda je i kulturi u sjevernom dielu krbavske doline odzvonilo.“ (12) 

Krajem 19. stoljeća su „živi pijesci bili umireni, a gospodarenje kulturama-šumama odvijalo se prema odredbama šumsko-gospodarske osnove za g.j. Laudonov gaj“. (13)  

4. Dolazi Ernest Gideon barun od Laudona 

Providnost čini svoje:  

„Barun, general Ernest Gideon Laudon porijeklom Škot, rođen je 2. veljače 1716. godine u Toutzenu u Litvi. Već 1732. godine pristupa u rusku vojnu službu, a 1735. godine sudjeluje u ratu kod Danziga. S ruskim trupama sudjeluje u ratu protiv Turaka i 1739. godine kao natporučnik završava u Petrogradu.     

-------------------- 

Godine 1743. odlazi u Beč u austrijsku vojsku, te se u činu kapetana dodjeljuje Trenkovom korpusu. S Trenkom ratuje u Bavarskoj i na Rajni, te u Šlezijskom ratu. U Beču živi do 1746. godine. 

Tada je raspoređen u Karlovački generalat u I. Ličku pukovniju za zapovjednika u Buničku kapetaniju u pograničnu službu. U Buniću je proveo punih 10 godina. 

Unaprijeđen je u čin bojnika, zatim pukovnika, a 1757. godine odlazi u pruski rat i ističe se u bitci kod Kahnila, da bi 1758. godine bio unaprijeđen u čin generala, te u feldmaršala lajtnanta. Za zasluge dobiva od Marije Terezije 'križ Marije Terezije' i titulu baruna, a ruska carica poklanja mu zlatni mač. 

Godine 1760. nakon niza neuspjeha u bitci kod Lieguitea i Praškog rata biva zapostavljen do 1766. godine, kad ga Dvorsko ratno vijeće vraća u vojnu službu i povjerava mu zapovjedništvo u Moravskoj. 

Godine 1788. kao feldmaršal lajtnant bio je zapovjednik u Hrvatskoj, kada je potukao Turke kod Dubice, Bosanskog Novog i Gradiške, zatim osvaja Beograd i Semberiju. 

Umire u Netitscheinu 1790. godine u 74. godini života.“ (14)  

5. Neobično rješavanje uočenog problema

 „Laudonov gaj“, dakako, podigao je, uz pomoć šumarskog ureda I. Ličke pukovnije, dotično Buničke kapetanije, 1746. godine na živim pijescima Krbavskog polja, čovjek toga imena, upravo Ernest Gideon barun od Laudona. 

Evo, kako je to bilo. 

„Laudonov gaj je jedna od najstarijih kultura hrasta lužnjaka (Quercus robur), koju je podigao kapetan Laudon na živim pijescima Krbavskog polja 1746. godine.“ (15) 

„Kapetan Laudon dolazi u Bunić, te iste godine počinje pošumljavanje, a pošumljeno je preko 30 ha. Isto se nastavlja idućih godina, pa i stoljeća. Sadile su se listače koje odgovaraju poplavnom području krbavskog polja, a to su ponajprije hrast lužnjak i topole.    

-------------------- 

Osnivanjem imovnih općina u Laudonov gaj se unosi i obični i crni bor, bagrem te pitomi kesten.“ (16) 

Prema statističkom opisu nadšumara Šandora Perca iz 1895. godine  „površina gaja iznosila je 813,79 rali ili 467,50 ha.“ (17) 

„Planom pošumljavanja određena je tehnika pošumljavanja i vrsta sadnica, odabran je hrast lužnjak, koji je proizveden na području generalata. 

Šumarnici su znali da je to područje poplavno i da podzemne vode odgovaraju hrastu lužnjaku, što govori u prilog tome da je šumarska struka vodila  stručne poslove, a kapetan Laudon je bio izvršitelj zadataka koji su mu postavljeni. 

Pošumljavanje živih pijesaka vršeno je vrlo disciplinirano i organizirano, gotovo vojnički. Radnu snagu sačinjavali su krajišnici Bunića i okoline, kasnije upravne općine Bunić koja je imala preko 6.000 stanovnika. Svaki krajišnik bio je dužan odraditi 10 radnih dana. Jame za sadnju kopale su se ručno do dubine 1 m i punile humusom iz obližnjih šuma. Na svaki 1 m²  dolazila je jedna sadnica hrasta lužnjaka, što znači da je sađeno 10.000 sadnica po ha. 

Način pošumljavanja propisan je i izvršen po vojničkom ustroju. Prikazana je vojska – pukovnija u vojnom pokretu i to: glavnina, pričuva, pobočnica i izvidnica. Za nepropisno pošumljavanje bile su poduzete stroge mjere, a pošumljavane površine čuvala je vojska. Oko pošumljenih površina kopani su jarci za zašitu kulture od stoke i požara.“ (18)  

6. Sadašnji izgled i sadržaj 

Prvi zapis o „Laudonovu gaju“ objavio je 1886. godine u „Šumarskom listu“ profesor  Šumarske škole iz Križevaca Vladimir Kiseljak: 

„Za primjer neka budi spomenuto da je samo lanjske godine bilo 758 prijavnica o vrhu šumskih krađa po lugaru otkritih, a da je u istinu preko 1.000 kom hrastovih stabala ukradeno.“ (19) „Uoči te velike pogibelji, koja prieti krbavskoj inače plodnoj i marljivo obrađenoj dolini, širenjem i povećanjem te pješčare, moralo bi se najozbiljnije nastojati i to što skorije da se zasadi prikladnim biljem.“ (20)  

-------------------- 

Feldmaršala Laudona, nažalost, više nije bilo među živima, a još gora zbivanja bila su na vidiku. 

Nekoliko godina kasnije, 27. ožujka 1891. godine, Oesterreichische Forst-Zeitung piše o „Laudonovoj zaštitnoj šumi u Krbavi u Hrvatskoj“ i ovo: 

„Laudonova zaštitna šuma obrasla je hrastom lužnjakom, bukvom, omorikom i običnim borom i strogo je čuvana od šumokradica.„ Međutim, „ispostavilo se je da su sami čuvari šume pomagali šumsku krađu, te su u više navrata odstranjivani i postavljani su novi pouzdani čuvari šume. Po naređenju viših vlasti čitava je šuma oivičena dubokim jarkom, koji je trebao predstavljati zapreku šumokradicama za iznošenje drva iz šume i time pružiti nadu da se ta šuma sačuva od devastacije.“ (21) 

Vremenom nije se mnogo toga promijenilo: 

„Tijekom I. i II. Svjetskog rata Laudonov gaj se sjekao nekontrolirano, ali se i obnavljao hrastom lužnjakom i običnim borom.“ (22) 

Ipak: 

„Zavod za zaštitu prirode SR Hrvatske donio je 29. lipnja 1965. godine rješenje br. 110. kojim se dio gospodarske jedinice Laudonov gaj utvrđuje kao 'specijalni rezervat šumske vegetacije' i time postaje zaštićeni objekt prirode.“ (23) 

Konačno, imamo sadašnje stanje Laudonova gaja: 

Površina šume Laudonova gaja: (24) 

• Gospodarske šume                                                 313,14 ha
• Šume posebne namjene                                           33,23 ha
• Neobraslo – proizvodno                                            59,03 ha
• Neobraslo – neproizvodno                                          1,68 ha
• Neplodno tlo                                                                0,50 ha
• Ukupno                                                                    407,58 ha

-------------------- 

 Površina šume posebne namjene: 

• Uređajni razred                                                  hrast lužnjak
• Drvna zaliha – ukupno                                            4.235 m³
• Drvna zaliha – po ha                                                  127 m³
• Prirast godišnje – ukupno                                            16 m³
• Prirast godišnje – po ha                                            0,48 m³

7.    Potrebe i očekivane koristi 

„Laudonov gaj“ ispunio je očekivanja. Zato ga treba sačuvati, i to u cjelini, a ne samo u njegovom zaštićenom dijelu. Razlozi za to su, očito, ekološke i gospodarske naravi. 

U ekološkom smislu zaštite prirodnog okoliša: 

„Laudonov gaj kao područje živih pijesaka, čije je umirivanje počelo pošumljavanjem 1746. godine, danas je potpuno sanirano.  

Osim izravnih koristi Laudonovog gaja, isti ima ogromno značenje sa stajališta općekorisnih funkcija šume. Šumska vegetacija ove gospodarske jedinice štiti prije svega od eolske erozije, ona je umirila žive pijeske i stvara tlo, te ima veliki utjecaj na hidrološku funkciju šume, a u širem smislu na zaštitu tla, vodnog režima, hidroenergetskog sustava, poljodjelske proizvodnje, klime, proizvodnje kisika i drugih općekorisnih funkcija šuma. (25) 

Gospodarski pak gledano: 

„Kod brdskih predjela javlja se i potreba pošumljivanja. Nekad je ovdje bila dobra šuma, ali neracionalnim gospodarenjem u prošlosti brda su ostala pretežno gola. Pošumljivanjem bi se u toku vremena postigao i bolji režim voda u polju, manje bi bilo bujičnih potoka, a izvorske vode bi duže trajale. 

Pošumljivanje bi trebalo vršiti i u samom polju. Treba nastaviti s pošumljivanjem čitavog Vedrog polja, a zatim podizati uske (do 50 m) šumske pojaseve uzduž Krbavskog polja, i to po slabijoj zemlji i uz obale većih vodotoka.    

-------------------- 

(25) – Marko Vukelić, Isto, str. 432 

Pošumljivanjem polja i brdskog okvira popravljalo bi se tlo, a i klima. Sprečavao bi se jak utjecaj vjetrova, a donekle bi se poboljšavali i toplinski odnosi. Stvorili bi se bolji uvjeti i za ratarstvo i za stočarstvo. Doduše, smanjile bi se površine pašnjaka, ali bi se za to u budućnosti dobivale veće koristi.“ (26) 

Uostalom, jedini je to način za napučivanje ovog kraja. U suprotnom bit će to ljudska pustinja, prolazište. 

Bunić je bio kapetanija, a bunićka općina brojala je 6.000 stanovnika. „Krbavsko selo Bunić 1864. dobilo je novu župnu crkvu umjesto stare. A staru je 1743. sagradio Gideon Laudon. Sagrađena je za 30.000 forinti iz zaklade ratnog ministarstva u Beču, koju je osnovao Laudon na uspomenu svoje dvoje djece što su preminula u Buniću. Od klesanoga je kamena iz kamenika kod Debeloga brda, koji su klesali Primorci tesari, a crkvu su zidali talijanski zidari. Kraj crkve s lijeve strane zidana je grobnica za Laudonovo dvoje djece. Sina je, koliko je poznato, izgubio dok je bio na graničnoj straži. Bunić je mjesto jednako staro kao Krbava i Udbina, a na Krbavskom je polju bilo drugo naselje po veličini i značenju, sa svojom starom utvrdom i crkvom. Pod turskom je vlašću bilo sve do konačnog oslobođenja 1689. Iz vremena prije Turaka Bunić je spomenut usput 1486. kao susjed posjedu Nikole Frankopana.“ (27) 

Bilo je to prije dva i pol stoljeća. Sada? 

„Bunić, 665 m/nm, naselje u općini Udbina, Ličko-senjska županija. Smješten na sjevernom rubu Krbavskog polja u Lici, u mikroregiji Krbavske zavale Gorske Hrvatske, 24 km sjeverozapadno od naselja Udbina, 136 stanovnika (2001.), prosječna godišnja stopa pada – 10,2 %, površina 60,59 km², prosječna gustoća naseljenosti 2 stanovnika/km², stanovništvo po dobi u dubokoj starosti (mlado 44,1 %, zrelo 33,1 %, staro 22,8 %).“ (28)  

8. Projektni zadatak 

Sadržajno projektni zadatak odnosio bi se na  sljedeće teme: 

1. Znanstvena obrada i održavanje skupova u svezi sa zaštitom Krbavskog polja od živih pijesaka, kao konkretnog oblika zaštite prirodnog okoliša 

2. Poticanje obnove „Laudonova gaja“, kao zaštićene park-šume na cijeloj njegovoj površini

-------------------- 

Voditelj projekta bila bi Udruga za zaštitu prirodnog okoliša „Laudonov gaj“ iz Zagreba, kojemu bi nositelj bila upravna tijela Republike Hrvatske. 

9. Prepreke i potrebna pomoć 

Projektni zadatak, sam po sebi, teško da bi mogao imati protivnika. Međutim, zatvorenost, inertnost i neambicioznost „nadležnih“ činitelja velike su prepreke za njegovu izvedbu. Osim toga, hrvatska javnost, politički vrlo angažirana i osjetljiva, istodobno ne poznaje dobro načine i putove rješavanja općih pitanja praktične naravi. Naime, dosad nismo bili u prilici „moru otimati zemlju“. Treba nam pomoć takvih, koji to znaju činiti, a i imaju iskustva u tomu. Ta bi se pomoć očitovala u sljedećem: 

a. Konačno definiranje i oblikovanje projektnog zadatka,

b. Ustroj metoda i tijeka poslova u projektnom zadatku,

c. Prijenos nizozemskih iskustava u provedbi pojedinih dijelova projektnog zadatka,

d. Održavanje znanstveno-stručnih skupova koji bi verificirali potrebu za radom na projektnom zadatku,

e. Preporuke i pomoć u pronalaženju donatora koji bi podržali izvedbu cjeline i dijelova projektnog zadatka. 

10.  Umjesto zaključka: Europsko zajedništvo u smislu i svrhi     projekta 

Sadnju "Laudonova gaja" naredio je Ernest Gideon barun od Laudona, austrijski feldmaršal, kojemu je otac bio švedski potpukovnik. Barun Laudon rodio se 1717. godine u Estoniji u obitelji škotskog podrijetla. Školovao se u Rusiji. Bio je Trenkov pandur. Oslobodio je Beograd od Turaka. Umro je 1790. godine u Moravskoj (Češka). Jasno, naredio je sadnju "Laudonova gaja" na Krbavskom polju u Hrvatskoj, a izgradio je 1743. godine i crkvu u Buniću. 

Ovaj projekt nije moguće izvesti bez sudjelovanja stručnjaka i znanstvenika iz barem desetak europskih zemalja. To samo po sebi govori o njegovom smislu i svrsi.