Ne treba se ustručavati uspustiti se u uzgoj bonsaija. Velike su šanse da ćete uspjeti. No, nemate li strpljenja, a ono je lijek za vaše živce, i nemate li ni ljubavi za ovakvo što, nemojte se upuštati u uzgoj.

"Novi list", Zelena nit, Rijeka, 11.2.2007.

Mnogi od nas nisu ni registrirali kad su zapravo prvi put vidjeli bonsai u prirodi. Možemo ih sresti i u našim krajevima, poglavito na sjevernim stranama naših buri izloženih otoka. Jake bure oblikovale su mnoge bonsaije.

Na našim prostorima u obliku bonsaija najčešće nalazimo Juniperus (šmrikva, šmrča, brin) kao izvorni, prirodnim uvjetima formirani bonsai. Zatim nalazimo samonikle masline, pinuse, pistacije, crnike, čemprese i druge, manje zanimljive biljke.

U ovim slučajevima priroda se  jakim vjetrom, posolicom, suhim tlom i škrtom zemljom potrudila napraviti bonsai. Naime, bure i spomenuti klimatsko-zemni uvjeti ogoljeli bi i sprječavali prirodan rast tih biljaka, pa ih u prirodi nalazimo gotovo kao prave prirodno formirane bonsaije.

Ove, kao prirodni bonsai oblikovane biljke, zapravo su se prilagodile matičnom staništu gdje su nikle i odrasle. One su u svojoj minijaturnosti, uz neobičnost svog izgleda, uspojele sačuvati i svu ljepotu izvorne vrste. Diljem svijeta priroda je bila ta koja je utjecala na kulturu formiranja bonsaija.

No, to nije bonsai, jer bonsai je zapravo umjetnost i kroz svoju je povijest prošao tri osnovna razdoblja.

Prvo i osnovno razdoblje bio je njegov uzgoj u Kini, a drugo razdoblje njegova razvitka je prenošenje bonsaija u Japan. Tamo se je razvio do savršenstva. I, naposlijetku, njegovo treće doba  je kad se, zahvaljujući stručnjacima i ljubiteljima ovakve  tehnike uzgoja, proširio po čitavom svijetu, pa i kod nas.

Bonsai može biti vrtni i sobni. Tehnika uzgoja gotovo je ista. Razilikuju ih samo klimatski  uvjeti uzgoja.

Biljke za bonsai možemo uzgajati sjemenom, cijepljenjem, reznicama ili uzimanjem biljaka iz prirode. Kod nas za uzgoj bonsaija kao malo gdje možemo koristiti sve drvenaste vrste biljaka, pa čak i neke sukulente i zeljaste biljke.

Neopravdan strah od uzgoja

Mnogi smatraju da je uzgoj bonsaija izuzetno težak i kompliciran. Stoga, nerado ga i primaju na poklon, zbog straha da će im brzo uvenuti radi nepravilnog održavanja. No, uzgoj i održavanje bonsaija gotovo su i isti kao i kod ostalog bilja, izuzmemo li način rezidbe i oblikovanje takvih biljaka.

Ipak, dobijemo li bonsai na poklon ili se, pak, želimo malo baviti uzgojem, preporučeno je proučiti kakvu stručnu literaturu o toj temi.

Prije samog uzgoja moramo se odlučiti koju biljku želimo uzgajati kao bonsai. Kad smo odabrali biljku, moramo odlučiti koji ćemo uzgojni oblik koristiti. To može biti viseći, kosi, uspravni ili neka kombinacija uzgojnih oblika.

Moramo znati da sve biljke ne možemo jednako kvalitetno uzgajati u svim oblicima.  Nekim, primjerice, biljkama bolje leže viseći oblici, dok drugima uspravni ili kosi. Također moramo znati hoće li naš bonsai stalno biti u kući ili ćemo ga držati vani.

Za uzgoj u kući uzimamo pretežito biljke toplijih područja, dok domaće biljne vrste ne podnose baš dobro topli prostor grijane sobe tijekom zime.

Bez obzira na to kupujemo li biljku za bonsai u kontenjneru  ili je nabavljamo iz prirode, potrebno joj je djelomično odstraniti grumen zemlje te sve debele žile, dok tanke ostavljamo, jer će nam one koristiti kao opskrbljivači biljke vodom i i hranjivima iz tla.

Ovu fazu rada najbolje je napraviti upravo sada, kad su biljke još u fazi mirovanja. Kako biljka raste, tako po potrebi obavljamo presađivanje. Pri preesađivanju redovito  kratimo jače žile, a sukladno korijenovom sustavu prikraćujemo nadzemne dijelove biljke.

Mnogi su započeli s uzgojem bonsaija, no brzo su odustali misleći da će već za godinu ili dvije dobiti lpravi staroliki bonsai. Ako nemate strpljenja, a ono je lijek za vaše živce, ako nemate ni ljubavi za ovakvo što, nemojte se upuštati u uzgoj. Onima upornima uloženi trud i strpljenje vratit će bogatstvom ljepote izgled dobro uzgojenog bonsaija.

Oblikovanje, uzgoj i formiranje do prvog zadovoljavajućeg izgleda, zavisno o vrsti ili sorti biljke, može potrajati od nekoliko do desetak godina, pa i više.

Oblikovanje pomoću žice

Biljku najčešće oblikujemo pomoću žice. Najbolje je grančice omotati žicom, a zatim ih savijati u željenom smjeru. Kako grančice rastu, tako se i debljaju. Zato povremeno moramo ponovo skidati žicu i ponovo omotati odebljalu grančicu, kako nam žica ne bi urasla u deblo. Kad je biljka poprimila željeni oblik, žicu možemo skinuti.

Pri rezidbi moramo skinuti neželjene izbojke i one pupove iz kojih  ne želimo da se  razviju nove grančice. Ostavljamo samo one pupoljke i grančice koje biljki daju privid prave prirodne forme.

Najbolje je, sukladno vrsti, pustiti biljci njen prirodni oblik rasta. Forsiranje geometrijskih oblika nije poželjno iz jednostavnog razloga što ni u prirodi ne nalazimo prirodno čist geometrijski oblik stabala. Stoga strogo geometrijski  oblikovani  bonsai nije privlačan kao prirodno formirani i pomalo djeluje odbijajuće.

Ako želite upravo takve geometrijske oblike, tada to napravite više sebi za užitak. Oblik bonsaija  dobit ćete rezidbom, vezivanjem i po potrebi zatezanjem grančica. Tek kad smo to obavili, a biljka se privikla na takvo formiranje, počinjemo s oblikovanjem krošnje.

Bonsai se najčešće uzgaja u niskim plitkim posudama najrazličitijih oblika, od pravokutnih, ovalnih i višekutnih posuda, te do amebnih oblika, raznih boja i nijansi. Budući da tijekom uzgoja nema velikih žila zbog redovitog presađivanja i održavanja, nema ni potrebe za korištenjem dubokih i velikih posuda.

Posude u kojima je zasađen bonsai  moraju biti odgovarajućih veličina, proporcionalnih veličini bonsaija.

Nikako ne odgovaraju maleni bonsai u velikim posudama i obrnuto, izuzev ako je riječ o nasadu bonsai šume uz kamen ili sličan materijal, kao dodatni dekorativni element.

Pri uzgoju moramo zadovoljiti osnovne i optimalne uzgojne uvjete kao što su svjetlost, toplina, vlaga, hranjiva i drugo.

Več smo spomenuli da neki bonsai kod nas u priobalju mogu prezimiti i vani. Ali, to ne znači da ćemo ih prepustiti obilnim kišama i jakom vjetru.

Prostor na kojem će bonsai prezimiti vani mora biti zaklonjen od jakih vjetrova i bure i natkriven da ga obilne kiše ne bi uništile. Posjedujemo li manji negrijani plastenik, bit će nam idealan za prezimljavanje bonsaija.

U našem zaobalju možemo koristiti mnoštvo biljnih vrsta za bonsai, a u priobalju još i više. U priobalju možemo koristiti gotovo sve uspravno rastuće biljne vrste kao što su Juniperusi, premda ni puzajuće nisu  nepoželjne.

Zatim su tu crnika, planika, lipa, smokva čempres, cedrus, lovor, jasen, pitospora, bor, vatreni trn, pa čak i penjačice među kojima prednjači glicinija, te druge.

Mjere opreza

Odlučimo li se upustiti u uzgoj bonsaija, ipak najbolje je nabaviti biljku u kontejneru iz rasadnika. Takva biljka je već donekle naviknuta na presađivanje i uzgoj u loncu, pa se stoga s njom može lakše manipulirati, a i sigurnije će se primiti po presadnji.

Ne treba se ustručavati upustiti se u uzgoj bonsaija. Velike su vam šanse da ćete uspjeti. Početni, eventualno slabiji rezultati, ako ih takvih bude, neka vas ne obeshrabre. Naprotiv, neka vam budu poticaj, jer polovičan uspjeh već je veliki uspjeh, a ustrajnost će dovesti do druge polovice uspjeha.

Normalno je da čovjek ne može sve znati. Zato za nejasnoće  bez ustručavanja pitajte stručnjake kojih ima i u našoj županiji. Uz malo stručne literature brzo ćete savladati tajne uzgoja koje su ovdje tek dotaknute.

Pri kupnji gotovog bonsaija budite oprezni.

Postoji mogućnost da takvi bonsaiji zbog duga i neprilagođena prijevoza dožive šok i počnu propadati. Čak i hladnoća, odnosno hladan prostor uzgoja iz kojeg je prenesen u toplu sobu ili obrnuto može negativno djelovati na uspjeh uzgoja i održavanje bonsaija.

Ipak isplati se pokušati.

Zablude o bonsaiju

Izvorno značenje potječe iz Kine koja je njegova prava domovina, već od složene japanske riječi BON što znači lonac i SAI što označava drvo.

Sam bonsai započeo se razvijati već u sedmom stoljeću u Kini za vrijeme vladavine dinastije Tang, a u Japanu se ova umjetnost uzgoja počela razvijati u srednjem vijeku.

Vidimo da je bonsai izvorno kineski, premda kod nas većina još uvijek misli da je japanski. Domovina bonsaija je Kina, u Japan je bonsai kao tehnika uzgoja donesen tek u 13. stoljeću za vrijeme kineske dinastije Yuan.

Iz Japana se proširio po čitavom svijetu. Vjerojatno se stoga i misli da je Japan njegova domovina. Boinsai kao umjetnost uzgoja u Europi se intenzivnije  počinje njegovati i širiti krajem 19. stoljeća, a već 1902. godine London je bio domaćin prve bonsai izložbe u Europi.

Danas nema više sajmova cvijeća u svijetu na kojima nisu prezentirani vrhunski bonsai.

Često maleno drveće u prirordi zamjenjujemo za bonsai. Moramo znati da svako maleno drvo nije bonsai. Naime, i priroda se potrudila stvoriti maleno drveće, odnosno stabla, koja su prirodno minijaturna i ne spadaju u kategoriju bonsaija.

Dakle, bonsai možemo definirati kao umjetno, odnosno čovjekovom rukom oblikovano i njegovano maleno drvo, koje je sačuvalo svoje sortne odlike i osobine biljke kojoj pripada. Za bonsai mnogi misle  da je to nekakvo minijaturno stablo. Treba znati da bonsai nije nikakvo stablo neke posebne vrste.